Kako povratiti izgubljeni roditeljski autoritet

301

Dok je bilo malo, bilo je poslušno, milo, divno biće koje na vreme ispunjava svoje obaveze. Čak samoinicijativno ide na sekcije, čita knjige koje ga zanimaju, pomaže vam u kući kad god to od njega očekujete. Ma pravo malo savršenstvo.

Međutim, što je stariji, primetili ste da vas sve manje sluša – da ne dolazi kući u dogovoreno vreme, domaći i ne pomišlja da uradi, porodične posete prijateljima ga „smaraju”, a svaka vaša molba da sredi svoju sobu kao da se obija o zid.

Kad ne postoji autoritet?

„Kada deca jednostavno ne obavljaju ono što ih zamolite i kada je potrebno mnogo vikanja, kazni, pretnji i potrošene energije da bi vas dete poslušalo, a često ni tada ne postižete rezultate – znate da ste potpuno izgubili autoritet”, objašnjava psiholog Sloboda Katanić.

Ona smatra da čak ne mora biti reč o izgubljenom autoritetu, već o tome da autoritet nikad niste ni imali.

„Često se dešava da roditeljski autoritet zapravo nije ni postojao, ali su deca bila mala i lakše je bilo kontrolisati njihove postupke. Kada deca odrastu i sposobna su da donose odluke i da ih fizički sprovode u delo, tada roditelji uviđaju da je stvar izmakla kontroli.”

Ipak, nije smak sveta i situacija se da popraviti.

Prvenstveno roditelj svom detetu, a ne prijatelj

Sloboda Katanić objašnjava da je veoma važno da roditelj uvek bude svestan primarnih uloga u porodičnim odnosima, a to su uloge deteta i roditelja, a ne uloge prijatelja. Upozorava zašto mora da se zna koja je čija uloga:

„Permisivni roditelji, koji teže izgradnji prijateljskog odnosa sa svojom decom, koji baziraju odnos na potpunoj otvorenosti i deljenju svih svojih dešavanja sa detetom i potenciraju da dete deli sve sa njima, roditelji koji se plaše postavljanja pravila i ograničenja iz straha da ne naruše odnos sa detetom – ne izgrađuju roditeljski autoritet ili ga vrlo lako gube.”

„Ukoliko ste potpuno izgubili autoritet ili shvatite da ga nikada niste ni imali, budite spremni na dug put oporavka. Kao što je i za izgradnju autoriteta potreban dug period, tako je potreban i za njegovu obnovu”, ohrabruje naša sagovornica.

Realna, čvrsta pravila pokazuju da vam je stalo

Dalje savetuje: „Potrebno je da uspostavite pravila i određena ograničenja. Postojanje pravila i ograničenja govori detetu da vam je stalo. I budite sigurni u to čak i ako vam dete govori suprotno. Ali budite realistični po pitanju ovih pravila i ograničenja”.

„Potrebno je da čvrsto stojite iza svake odluke koju donesete. Vrlo je bitno da i mama i tata budu zajedno u ovoj odluci. Jer porodična dinamika funkcioniše tako. Na jednoj strani su mama i tata (nekada negativci), a na drugoj strani deca”, upućuje.

Kao važnu stavku navodi sistem nagrade i kazne u kom je najvažnije da ponašanje koje je ispravno bude nagrađeno nekom aktivnošću, dok ono koje se ogleda u neizvođenju obaveza i zadataka treba da bude kažnjeno.

„Kazna treba da bude u vidu uskraćivanja željene aktivnosti ili u izvođenju neke u kojoj ne uživa. Trudite se da izbegavate materijalne nagrade”, toplo savetuje naša sagovornica.

S druge strane, neki stručnjaci tvrde da sistem nagrade i kazne nije plodonosan, već da samo stvara privid poslušnosti.

Koju god školu mišljenja poštovali, neka pravila treba da poštuju svi roditelji, pa Sloboda Katanić daje praktična uputstva za izgradnju roditeljskog autoriteta:

  • Ne kršite obećanje koje ste dali.
  • Svom detetu budite model i nemojte funkcionisati po principu „radi ono što ja kažem”, već budite model za princip „radi ono što i ja radim”.
  • Naučite i vi da kažete detetu „izvini”.
  • Nemojte lagati, ali nemojte biti ni previše otvoreni.
  • Cenite dečje poverenje.
  • Nemojte deliti sa drugima ono što su vam rekli u poverenju.

Uvek imajte na umu da je lakše postepeno stečeni autoritet održavati nego ga graditi stalno iznova. Zbog toga dajte sve od sebe da ga nikad ne izgubite sopstvenim greškama.