Autofagija iz ugla dr Ane Gifing

367

Svesni smo više nego ikad pre da način života umnogome utiče na zdravlje nas i naših najbližih. U mesecima iza nas kroz medije smo slušali sa različitih strana sveta, od raznih lekara i stručnjaka, da je najpoznatija pošast 21. veka, poznatija kao COVID-19, ona koja „ne ostaje dužna” najpre onima koji su hronični bolesnici. 

U nizu dijagnoza koje nisu „prijatelji” sa ovim virusom izdvajale su se ponajviše gojaznost, srčane bolesti, dijabetes i sve što je usko povezano sa načinom ishrane i brigom kad je ta sfera zdravog načina života u pitanju.

Neposredno pre same epidemije u javnosti su se mogle čuti i pročitati u nekim časopisima ideje o autofagiji i takvom načinu brige o sopstvenom zdravlju. 

Pojam autofagija dolazi iz grčkog jezika („auto” = sam, „phagein” = jesti).

Kroz ovaj grubi prevod shvatamo da se radi o tome da sami sebe „jedemo”, što i ne zvuči tako izazovno, a svakako ne i popularno. Ako nečeg treba da se klonimo, to je da nam neko „jede džigericu” ili da, daleko bilo, sami sebe da izjedamo iznutra.

Postoji ono popularno verovanje da su gojazniji ljudi srećniji i da imaju manje briga, a da oni koji su mršaviji ili „usukani” sami sebe jedu i da ih izjeda nešto iznutra.

Ovog puta ni jedno ni drugo stanovište nije tačno, pogotovo ne kad ga posmatramo iz ugla stručnjaka čije je profesionalno usmerenje okrenuto ka zdravlju ljudskog metabolizma. 

Ovakav način ishrane popularno u narodu tumače i kao post (i povezuju sa religijskim postovima), a nutricionisti ga izjednačavaju i sa „intermittent fasting” dijetom ili tzv. periodičnim gladovanjem. 

S obzirom na to da nas ovakav način ishrane usmerava ka tome da možemo da jedemo sve što je i inače u našim jelovnicima i u količinama na koje smo navikli, nekako je bilo prirodno da se obratimo dr Ani Gifing, koja je zastupnik hrono ishrane, a ona se zapravo i bazira na principu „jedi količinski onoliko koliko zadovoljava tvoj organizam, samo uz pravilan raspored obroka i pravilnu kombinaciju namirnica”.

Suština kod ova dva načina ishrane je vrlo slična, nema gladovanja. Organizam navodimo da se nakon izvesnog vremena navikne na određenu količinu hrane koju unosimo u njega. Evo nekoliko zapažanja koja smo dobili u intervjuu sa dr Anom Gifing.

Koja je razlika između hrono ishrane i periodičnog gladovanja, tj. autofagije?

„Hrono ishrana dr Gifing podrazumeva tri obroka sa razmakom od oko pet sati i pravilno kombinovanje namirnica, a periodično gladovanje podrazumeva unos dva obroka u okviru pet do šest sati i pauzu od 18 ili 19 sati.”

Šta je autofagija?

„Periodično gladovanje ili autofagija je metoda koja se godinama primenjuje, a i mi je primenjujemo u praksi kod postojanja sindroma policističnih jajnika i insulinske rezistencije.”

Da li svi ljudi mogu da se podvrgnu ovakvom načinu i režimu ishrane (sportisti, hronični bolesnici – dijabetičari, srčani bolesnici, ljudi koji imaju problema sa krvnim pritiskom)?

„Apsolutno se ne sme primeniti kod svakoga, postoje posebne indikacije kad se primenjuje ovaj dijetetski princip i tačno određen vremenski period. Kod gojaznih može imati ekstremni kontraefekat, jer se lako gubi mišićna masa, a ostaje (ili raste) mast u predelu stomaka, a razlog je veoma jednostavan: gojazne osobe imaju veoma mali bazalni metabolizam, što znači da već ionako ne unose dovoljno energije za funkcionisanje, pa dugo pauziranje u ishrani već za 24 sata dodatno smanji metabolički broj i ovo je siguran put ka još većem gomilanju masnog tkiva.”

Na šta pre svega treba da se obrati pažnja prilikom odluke o ovakvom režimu?

„Samo osobe sa normalnim indeksom telesne mase mogu primeniti ovu dijetu.”

Da li je preporučljivo da samoinicijativno donosimo odluke o ovakvom načinu života, dijete, gladovanja, posta?

„Naravno da ne, ali to neće sprečiti veliki broj ljudi da donesu odluku koja će biti veoma štetna po njihovo zdravlje.”

Ko ima najviše benefita od ovakvog načina ishrane kada je ona kontrolisana sa medicinske strane i odobrena od stručnih lica prilikom lečenja nekih bolesti (maligni tumor, policistični jajnici, kako pomaže dijabetičarima i slično)?

„U svetskoj praksi se pokazalo da pomaže najviše kod sindroma policističnih jajnika bez postojanja viška kilograma, a mnoge bolesti se pogoršavaju, jer se dijeta sprovodi nepravilno. Imala sam u praksi primere pogoršanja stanja kod mnogih koji su samoinicijativno primenjivali ovu metodu.”

Da li postoji opasnost jo-jo efekta? 

„Uvek postoji jo-jo efekat kod gojaznih.”

Koliko dugo je preporučljivo da praktikujete ovakav način ishrane – da li je to stil života kao i hrono ishrana ili ne može da bude dugoročan kao hrono?

„Kod zdravih može biti stil života, ali je zapravo terapijska mera, primenjuje se jedan do dva dana zaredom i obavezna je pauza do sledeće primene od najmanje sedam do 10 dana (F. Komiti, američka lekarka koja godinama leči policistične jajnike ovom metodom).”

Da li u osnovi jača imuni sistem ili ne?

„Ukoliko je crevna flora loša, ona će možda da se umereno popravi, pa se može očekivati poboljšanje imuniteta.”

Koliko je vremena potrebno da se organizam prilagodi ovakvom načinu života?

„Ovo ne ne sme biti način života, jer će se organizam vremenom iscrpljivati i opadaće mišićna masa.”

Koji sportisti mogu da se oslone na ovakav način ishrane?

„Zapravo imam nekoliko devojaka sportista kod kojih primenjujem ovu dijetu, imamo odlične rezultate sa insulinskom rezistencijom i policističnim jajnicima, ali u danima kad imaju ova dva navedena obroka imaju poteškoće sa treninzima. Dijeta se primenjuje oko mesec do dva meseca, ja je preporučujem jednom nedeljno. 

Pokazalo se da se izuzetno podiže nivo hormona stresa kod njene primene dva dana zaredom kod osoba koje teško podnose osećaj gladi, koji je neminovan kod ove dijete. 

Baš zbog te gladi ljudi uzimaju daleko više ugljenohidratnih namirnica, jer im organizam to traži, umesto da jedu proteine biljnog ili životinjskog porekla i vlakna. Povećan unos vlakana u ovoj dijeti terapijski utiče na ozdravljenje crevne flore, a ovo svakako izostaje kod svih onih koji samoinicijativno primenjuju autofagiju.”

Nadamo se da smo uspeli da vam pomognemo pri odluci i razrešili neke od nedoumica kada je ovakav način ishrane ili dijete u pitanju.

Svakako je najbolji savet da se, kad god želite da radite nešto po pitanju svog zdravlja, a niste apsolutno sigurni da nemate neke od poteškoća sa pritiskom, težinom, šećerom u krvi ili slično, konsultujete sa stručnjacima.

Mi vam svakako želimo što više zdravlja i da već danas nešto od zdravih navika primenite u svom životu i životu svojih najmilijih.