Upozorenje: Sok „bez zaslađivača” ne znači da je i bez šećera!

91

Ako kupimo sok „bez zaslađivača”, očekujemo da bude kiseo, gorak, čak i ljut – sve samo ne (pre)slatkog ukusa. Međutim, propisi kažu da ta odrednica zapravo znači da može biti sladak, ali ne i „zaslađen”.

Kada je gospođa Živka Adamović iz Titela svojim unucima kupila sok čuvenog domaćeg proizvođača na kom je pisalo „bez konzervansa i zaslađivača”, očekivala je da taj sok nije dodatno slađen, već potpuno prirodan. Uostalom, zato ga je i kupila, slušajući sve one priče o štetnosti šećera.

Međutim, mnogi od nas pecaju se baš na ovaj „zdravi” slogan.

U to se i ona uverila ubrzo nakon što su njeni unuci probali sok i mlađi unuk Pavle zbog kvarnog zuba odreagovao bolnim uzvikom, jer je napitak bio prepun šećera.

Baka Žiža je tako na deklaraciji otkrila da je pomenuti sok pun šećera i glukozno-fruktoznog sirupa, pa se zapitala da li je to onda prevara.

Ne, nije prevara. Iako laicima za hemiju zvuči kao da jeste, zapravo je ovo mogućnost koju razni pravilnici ostavljaju proizvođačima.

Zdravije je „bez dodatog šećera” nego „bez zaslađivača”

Tako u nadležnom Ministarstvu poljoprivrede kažu da navod na proizvodu „bez zaslađivača” ne znači da taj proizvod nema prirodno prisutne šećere ili da tom proizvodu nisu dodati šećeri.

„S druge strane, kada se srećemo sa proizvodima na kojima stoji izjava da su ‘bez dodatog šećera’, to znači da taj proizvod ne sadrži nikakve dodate monosaharide ni disaharide, niti bilo kakvu drugu hranu koja se koristi zbog svojih svojstava zaslađivanja. A ako su šećeri prirodno prisutni u toj hrani, na oznaci se mora pojaviti i naznaka ‘SADRŽI PRIRODNO PRISUTNE ŠEĆERE’”, kažu u ovom Ministarstvu.

Redovni profesor na Hemijskom fakultetu u Beogradu dr Zoran Vujčić ima jednostavno objašnjenje ovakvog stava: „Ako iscedite krušku i ona ima svoje prirodne šećere, vi možete na etiketu da stavite i bez glutena i bez zaslađivača i bez holesterola. Sve je to tačno, pitanje je samo koliko koja tvrdnja ima smisla.”

Šta kaže zakon?

Ministarstvo poljoprivrede ovakav natpis ne vidi kao manipulaciju koja će kupca navesti da razmišlja da kupuje nešto zdravo, već kao cilj izjave „bez zaslađivača” vidi pružanje „dodatne informacije potrošačima da u procesu proizvodnje nisu dodati zaslađivači, u skladu sa propisom o prehrambenim aditivima”. Ipak, tu informaciju ne treba vezati za šećere koji su prirodno prisutni ili su dodati proizvodu.

Za mnoge proizvode za koje ne postoji poseban propis proizvođaču je ostavljeno da sam odluči koliko će šećera dodati.

Jedini siguran način da kupite proizvod bez šećera je da proverite deklaraciju pre nego što priđete kasi i platite.

Profesor Vujčić zbog svega ovoga ima konkretan savet: „Moj generalni stav je da ne bi trebalo da piju takve sokove, jer obmana i trikova toliko ima da se uvek dosete novom… Već pogađate savet – pravite sokove, ne kupujte ih”.

Šta su zaslađivači?

U skladu sa Pravilnikom o prehrambenim aditivima „zaslađivači” su supstance koje se koriste za postizanje slatkog ukusa hrane ili kao stoni zaslađivači. To su: E420 sorbitol, E421 manitol, E950 acesulfam K (kalijum-acesulfam), E951 aspartam, E952 ciklamati, E953 izomalt, E954 saharin, E955 sukraloza, E957 taumatin, E959 neohesperidin DC, E960 steviol-glikozidi, E961 neotam, E962 aspartam-acesulfam so, E964 sirup poliglicitola, E965 maltitoli, E966 laktitol, E967 ksilitol, E968 eritritol, E969 advantam.

Da rezimiramo – ako piše da je „bez zaslađivača”, to samo znači da je bez zaslađivača, ali ne znači da je i bez šećera. Dakle, proizvod „bez zaslađivača” može biti slađi od onog sa zaslađivačima, zavisi koliko se proizvođač odlučio da šećerom začini svoj proizvod.

Ivana Živkov