Kada je gerontološki centar pravo rešenje

255

Kada razmišljate o smeštaju roditelja u starački dom, brojna su pitanja na koja tražite odgovor – od onih da li je to dobra opcija za vašeg bližnjeg, kako da mu to saopštite, preko izbora konkretnog doma, birokratskih prepreka, do pitanja načina finansiranja. Kako bismo vam olakšali ovo razmatranje, predstavljamo vam najvažnije prelomne tačke i načine kako da se izborite sa mnogim dilemama na ovu temu. 

Savetnica u Republičkom zavodu za socijalnu zaštitu Gordana Ković kaže da ova tema nije više tabu kao nekada, već da se problem dosta realnije posmatra. Ona smatra da se danas potreba za smeštajem u staračkom domu posmatra dosta realnije, pa ljudi lakše priznaju da im trebaju stručna pomoć i podrška. 

Niko ne može na silu živeti u gerontološkom centru

Ne treba da dovodite u pitanje ljubav prema sopstvenim roditeljima, već da i sebe i njih suočite sa životnim tempom kojim trčite svakog dana, a koji ideju o gerontološkom centru nameće kao siguran i bezbedan dom za vaše roditelje.

Nakon što sami sa sobom iskreno „popričate” i izvagate koliko zaista vremena provodite sa majkom koja živi kod vas da „ne bi bila sama”, kao i koliko se ona oseća „na teretu” baš zbog toga, stavite na papir prednosti i mane života u gerontološkom centru. Ipak, tu odluku ne možete doneti vi sami, već i vaša majka kao budući korisnik mora aktivno učestvovati u odlučivanju o svom životu.

Dakle, ako budući korisnik sam to ne želi, ne može biti smešten u gerontološki centar protiv svoje volje, osim u slučaju da korisnik ima staratelja, koji tada odlučuje u njegovo ime. Pa i u tom slučaju, niko ne živi u staračkom domu zbog hira druge osobe, već u odlučivanju o njegovom smeštaju učestvuje čitav tim stručnjaka – od socijalnih radnika, preko lekara, do nekoliko komisija. 

Ukažite na sopstvenu brigu, ali i frku

Iskren razgovor i pristanak budućeg korisnika doma zato je prva i najvažnija stavka. Dobar put da dobijete saborca, a ne protivnika dogovora jeste da objasnite svoju celodnevnu brigu. 

Recimo, ako je vaš teško pokretni roditelj sam kod kuće po ceo dan, sigurno brinete da li će se okliznuti u pokušaju da nešto dohvati i da li će onda uspeti da stigne do telefona i obavesti vas da je pao. 

Stalno razmišljate da li će sebi moći da pripremi hranu, makar i da ugreje ono što ste mu spremljeno ostavili, a ako ima makar i blagu demenciju, teret koji nosite rapidno se povećava – da li će na vreme popiti lekove, da li će izaći na ulicu, pa neće umeti da se vrati kući, da li će nešto zapaliti pokušavajući da upali cigaretu, iako čak i ne puši… I ta briga se ponavlja svakodnevno, dok pokušavate da se fokusirate na poslovne zadatke i porodične obaveze. 

U bezbrižnosti život postaje ispunjeniji

Ako svoja osećanja izložite jasno svom roditelju, sigurno će i sam zaključiti da je i za njega, ali i za vas, najbolje da bar pokuša da živi u gerontološkom centru. Uostalom, to može učiniti i privremeno – da bar proba i vidi kako će mu biti.

Ono što sami stanari domova za stare najčešće navode kao glavne prednosti je da tamo imaju sve što im je potrebno, druže se sa vršnjacima, a u posetu im dolaze ljudi koje zaista žele da vidi, a ne dokone komšije. 

Ovakav odnos treba da obezbedi i vaše rasterećenije susrete, u kojima ćete konačno ponovo moći da pričate o sopstvenim ispunjenim životima. Naime, mnogi domovi posebnu pažnju posvećuju slobodnim aktivnostima svojih korisnika, pa njihovi dugogodišnji hobiji sada, kada imaju sve vreme ovog sveta, dobijaju potpuno novu dimenziju i lepotu.

Korak po korak ka smeštaju

Kada konačno zajednički donesete odluku o preseljenju u starački dom, sledi procedura koja ume da bude duga i komplikovana, osim ukoliko vam neko ne otkrije tajnu koja će vam sačuvati živce – ako odete prvo u centar za socijalni rad (CSR), i to onaj koji se nalazi na opštini u kojoj živi budući korisnik doma, sebe ćete spasiti probijanja kroz šumu propisa i papirologije.

U tom centru ćete saznati sve o potrebnoj dokumentaciji, a  proveriće i u kom domu u okolini ima mesta, u zavisnosti od potreba budućeg korisnika. Inače, dužnost CSR-a je da predlaže uvek samo licencirane gerontološke centre kako državne, tako i privatne, pa ste bar po tom pitanju mirni. 

Papirologija za smeštaj u državnom i privatnom gerontološkom centru se razlikuje

Iako je procedura u svim domovima na nivou države ista, neophodna medicinska dokumentacija se razlikuje. Uglavnom su potrebni izveštaji lekara opšte prakse, neurologa, psihijatra, eventualno još nekog specijaliste kada postoji propisana neka redovna i dugotrajna terapija. Ipak, o pojedinačnim zahtevima svakog doma najbolje je da se raspitate u CSR-u. 

Ipak, postoji način da se ova procedura skrati, pa je kod urgentnih stanja i potreba češće obraćanje privatnim staračkim domovima. Sa njima se o uslovima dogovarate direktno, bez posredstva CSR-a. „Međutim, kako je tu lakše ući, lakše je odatle i izaći”, upozorava Gordana Ković, savetnica u Republičkom zavodu za socijalnu zaštitu, koji komunicira sa svim institucijama socijalne zaštite u zemlji. 

Ona kaže da skraćena procedura ulaska sa sobom nosi rizike od nerealne procene da dom može adekvatno odgovoriti na potrebe korisnika i očekivanja srodnika: „Otuda je veći rizik od nezadovoljstva kako od strane korisnika i srodnika, tako i od strane pružaoca usluge. Npr. moguće je da budu prećutane ozbiljnije hronične i druge bolesti, koje traže intenzivan nadzor i medicinski tretman”. 

Uvek proverite legalnost doma

Da biste bili sigurni da ćete izabrati legalan smeštaj, proverite ili na sajtu Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja ili pozivanjem njihovog Odeljenja za inspekcijski nadzor svaki dom pojedinačno. Ukoliko tom prilikom naletite na neki nelegalan dom, takođe treba da pozovete ovu inspekciju. 

Još jedna važna stavka je plaćanje ovakvog smeštaja. Njega može plaćati sam korisnik, njegovi srodnici, a u nekim situacijama taj trošak se može platiti i iz republičkog budžeta, kažu u Zavodu. 

Oni navode da je najjeftiniji smeštaj u gerontološkim centrima u Srbiji oko 35.000 dinara, dok je u najskupljoj varijanti preko 60.000 dinara. Usluga pokriva smeštaj, ishranu, održavanje higijene i brigu o zdravlju, dok su pelene, lekovi i sredstva za ličnu higijenu odvojen trošak. 

Praktični saveti za pakovanje

Kada rešite svu administraciju, ostaje uvek komplikovano pakovanje. Zato je savet da to ne bude previše stvari: nekoliko peškira, potkošulja, majica kratkih ili dugih rukava, u zavisnosti od godišnjeg doba i toga da li je korisnik pokretan ili ne, čarapa, nešto donjeg veša, donji deo trenerke, pribor za ličnu higijenu i slično. Sve što nedostaje kasnije se može doneti ili dokupiti. 

Ivana Živkov